Milana Broš plesačica i koreografkinja (Zagreb, 15. V 1930). Klasični balet učila kod Mie Čorak, Olge Orlove i Margarete Froman te A. i Clotilde Sacharoff u Italiji. Diplomirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Članica baleta HNK 1945/46, a u razdoblju 1948–54. plesačica u ansamblu »Lado«. Nakon usavršavanja u Parizu (1954–56), djeluje kao pedagog i koreograf u Zagrebačkomu pionirskom kazalištu. Istražujući nove načine komuniciranja pokretom na temelju improvizacije, osniva 1962. Eksperimentalnu grupu slobodnog plesa koja se iduće godine osamostaljuje kao Komorni ansambl slobodnog plesa. U njezinu koreografskom radu razabiru se tri faze. U prvoj fazi tzv. modernog plesa zapažene su koreografije Pjev mladićâ u gorućoj peći (K. Stockhausen), Jonizacija, Integrali (E. Varese) i Pisaće mašine + Jazz (R. Liebermann). Istraživanje prostora i odnosa izvođača i publike prevladava u drugoj fazi kada nastaju Igre (A. von Webern, I. Malec, B. Sakač i I. Kuljerić), Sni (M. Subotnic, M. Davies i D. Ellis), Bajka (D. Detoni), Događaj 13 (R. Strauss, M. O. Musorgski, L. Berio i D. Detoni). Treću fazu označuje konceptualistički pristup plesu: Enantodromija (R. Moran), Prizori za pet šetača (M. Kagel), 29. listopada 1780 (R. Moran). Za nastup u Théâtre d’Essay de la Danse u Parizu 1968. dobila je nagradu francuskoga Institut de la recherche et des études choreographiques. God. 1972. Sni su proglašeni najsuvremenije koncipiranom predstavom na Baletnom bijenalu u Ljubljani, a Događaj 13 najuspjelijom predstavom na Festivalu studentskih i eksperimentalnih kazališta u Palermu 1976. U posljednje vrijeme surađuje s neplesačima stvarajući plesne radionice (suradnja s Centrom za multimedijalna istraživanja Studentskog centra u Zagrebu). Pedagoški rad nastavlja u Funkcionalnoj muzičkoj školi te u KUD »Veljko Vlahović« i Studentskome kulturnom centru.