Pozorište Signum je bila prva profesionalna plesna kompanija krajem osamdesetih godina prošlog veka u Srbiji, formirana 1989. godine u Bitef teatru. Grupu je činilo osam igrača: Anđelija Todorović, Tatjana Pajović, Dejan Pajović, Tatjana Popović, Vesna Stanojević, Danica Arapović, Svetlana Marković, Nenad Čolić. Njihove scenske produkcije kombinovale su jezike avangardnog pozorišta, fizičkog pozorišta i modernog plesa, usredsređene na narative iz književnih dramskih klasika (Tibetanska knjiga mrtvih; Kuća Bernarde Albe; Slike Dorijana Greja; Makbet traži Makbeta). Svako od ovih autentičnih plesnih dela, pod koreografijom Dejana Pajovića - oscilujući između neverbalnih pozorišnih izraza, gestikulacija, situacija i snažnog tehničkog plesnog rečnika - predstavilo je grupu Signum u punoj kreativnoj i profesionalnoj superiornosti. Ekspresivnost Pajovićevog rada imala je konstantnu vrednost, bilo da se radi o strogo jednostavnoj scenografiji, minimalističkom scenariju ili o ekspresivnosti igrača koja bude sve njihove ćelije, ne samo njihov plesni aparat. „Mapa“ ljudskog lica i jezik tela mogli su da zamene i sažeto prenesu intenzitet književne naracije. Pišući novu azbuku pokreta i plesnog pozorišta, Pajović je strastveno afirmisao senzualnost kao znak erotske napetosti i vizuelne ekstaze. Takvo shvatanje senzualnosti, i ekskluzivnosti tela uopšte, dovedeno je do stanja zvučnosti u projektu Makbet traži Makbeta izvedenom 1992. godine u Bitef teatru.