...ulazimo u strast kao da ulazimo u religiju ili započinjemo mistično putovanje. Eliminišemo svet i zatvaramo se u ćeliju sa likom voljenog stvorenja. Đavo sedi u uglu. On samo sedi tamo i ne radi ništa, čekajući vas. On razume logiku strasti. Čeka vašu najdublju muku, svoj jedini lek. Sada prestaje da se kezi, baca se na svoj posao, vrebajući vaše lice tražeći prve znake patnje. Šta će se desiti sa vašom srećom? Zašto vam nedostaje voljena osoba? Zašto slika koju ste nekada obožavali bledi? Zar vas voljena osoba ne bi napustila ako biste je pustili da bude slobodna? Čak i ako biste je zatvorili, zar ne bi patila ili se možda čak pretvorila u mržnju prema vama? Da li ćete je u tom trenutku optužiti za nepravdu za koju nije ništa odgovornija nego što ste vi odgovorni za izbor koji ste napravili?“
Deni de Ružmon