Darko Bursać (1985) i Luka Lukić (1986) su profesionalni brejk dens plesači već dugi niz godina. Godine 2004. osnovali su beogradsku brejk dens grupu Recognize Crew. Učestvovali su u umetničkom plesnom projektu realizovanom u saradnji između Balkana i nordijskog regiona: Hard Core Workshop Exchange, 2004/5. Od 2008. uspešno vode školu brejk densa u Beogradu. Korišćenje samo brejk dens pokreta (bboying) u Oh, no! označava koreografski iskorak Dalije Aćin na teritoriju drugačijeg plesnog jezika, u kome se atmosfera stvara naglašenom akumulacijom plesnog materijala, a oči publike su preplavljene informacijama o inteligentnim telima u pokretu. I dalje zadivljujući, virtuozni jezik brejk densa deluje kao koreografski parazit na matricama apstraktnog koda koji se odnosi na savremeni ples, donoseći tako novi estetski i metodološki proboj. U semantičkom polju, Aćin istražuje teme kao što su muškost, virtuoznost i zavodljivost. Polazeći od potrage za skrivenim u muškom telu, posebna pažnja je posvećena istraživanju mesta krhkosti i smirenosti, toposa neprikazanog.
O ne! ne beži od insistiranja na zavodljivosti i veštini, dok istovremeno otkriva skriveno i nepredvidivo u telu. Na taj način izaziva želje publike koja očekuje da bude šarmirana spretnim telima izvođača, primorana da internalizuje te iste pokrete. Ovakav pristup je ono što predstavu vodi dalje u preispitivanje politike virtuoznosti. Možemo li zameniti koncept želje konceptom iznenađenja?