Zarad ,,preživljavanja“ (a to je rastegljiv pojam) umetnici pristaju da budu deo raznih reklama, promocija, događaja, koji uglavnom služe ojačavanju i perpetuiranju kapitalističke mašine i odnosa, da bi se zatim vratili svojoj umetnosti, gde promovišu visoke humanističke ideale. Posebno su interesantne ,,tezge“ koje upravo koriste te humanističke, građanske i druge, ideale kao banalnu oblandu za „uvijanje“ svojih proizvoda i usluga (na primer banke). Kako, i da li, umetnik može da sačuva svoj integritet? Šta ostaje od njegove umetnosti, jednom kada je taknuta banalizacijom? Pirueta na kori od banane.