Od objekta do opipljivosti, otjelovljenja, dodira, sinestezije, senzualnosti i receptivnosti – u oscilaciji između podčinjenosti i asertivnosti – ovi elementi funkcioniraju kao pokretači izvedbe, pretvarajući tijelo u sredstvo u interakciji sa svojom okolinom – u gesti možebitno paradoksalnog izazivanja ustaljene strategije drag performansa zauzimanja prostora zagovaranjem prekomjerne izvedbe. U dvostrukom obratu, drag queenprisvaja i redefinira čin izvođenja preodijevanja žene u žene i objektnosti ženstvenosti. Kontrolirajući konstruiranje ženstvenosti, izvođačica destabilizira gledateljevu percepciju, podrivajući tradicionalne stavove o rodu i ženstvenosti.