Ana Kreitmeyer, Zrinka Užbinec, Sandra Banić Naumovski: Jams (2011)

Izvedba plesne predstave Zastoji nastaje kroz susret slike, izvedbe uživo i kontakta između izvođačica i publike. U takvom prostoru susreta stvaraju se prekidi pažnje u kojima se percepcija zgušnjava, rasteže, prorjeđuje, usporava, intenzivira. Pritom je nemoguće zadržati jednosmjeran pogled i njegov fluidni kontinuitet, ali se otvara potencijal za kreaciju vlastite perspektive na gledano i da se, makar na trenutak, postane ”koreografom” vlastite pažnje. Početni set-up Zastoja u kojem izvođačice uniformirane u sivo s upečtaljivim crvenim ružem na usanama stoje iza publike, dok je publika suočena sa samom sobom projekcijom na velikom platnu tik do prvog reda, upućuje na ispoliranu i hladnu konceptualu koja se bavi odnosom medijatiziranog i stvarnog pogleda. No kako se koreografija fizički odvija preko tijela publike, izvođačice mekim i brižnim dodirima postaju materijalne u iskustvu gledatelja, a tihim osobnim razgovorom kojim se usklađuju otvaraju nove suigre unutar koreografskog tijeka. Tako se Zastoji bave rupturama u odnosu izvođači- publika i upravo je u tim nečekivanim dodirima i tihim replikama veliki daljnji potencijal ovog rada, koji se može ostvariti samo igranjem pred svaki puta novom publikom. (napisala Iva Nerina Sibila za Plesnascena.hr) 

U Zastojima je izvedba snimana s četiri kamere iz različitih rakursa pa plesači i publika cijelo vrijeme imaju priliku vidjeti sebe na ekranu. Ideju su autorice dobile dvije godine ranije kroz performans Zrinke Užbinec i Olivera Frljića koju su iskoristile kao tip reciklaže koji se ponavljanjem nadograđuje.  Istraživanje kontakta s tijelima publike koja ih onemogućuju u izvornoj ideji izvedbe nastup čini vrlo nepredvidljivim. Izvedba se gradi kombinatorikom triju aspekata (slike, izvedbe uživo i kontakta) te prostora publike koji je, uz izvođačice, nezaobilazan sudionik izvedbe.