ŽAN ŽENE (JeanGenet, 1910-1986)
"Žan Žene je veliki pesnik. Njegov moral je surov i kruf i on ga nikada ne napušta."
Žan Kokto
Žan Žene, nezakoniti sin pariske prostitutke, kao sedmomesečna beba je smešten u sirotište. Sa trinaest godina započinje život kriminalca i avanturiste, trošeći novac dobrotvorrlih ustanova namenjen za njegovo starateljslvo. Od 15 do 18 godine Žene provodi sumorno vreme u "Mettray“ popravnom domu. To je bilo mesto izrabljujućeg rada, gde su zakone Ijubavi, časti, ponašanja i pravde donosili sami štićenici. Ovaj turobni prostor postaje mesto njegovog seksualnog buđenja. Nakon perioda u popravnom domu, Žene postaje legionar i odlazi u Siriju. Po dezertirariju iz Legije stranaca, putuje, biva neprestano hapšen i preživljava stičući novac sitnim krađama i homoseksualnom prostitucijom. U svojoj 23-oj godini Žene se obreo u Španiji gde provodi vreme po sumnjivim, mestima, prosjačeći- ovaj period ga navodi da napiše "Dnevnik lopova" (The Thief'sJournal).
U strukturi Ženeovih romana, iskustvo bednog, poniznog života se transformiše u zadivljujuću literaturu. Sa 32 godine, dok je u zatvoru, Žene počinje da piše svoje prvo delo - "Našu gospu od cveća" (Our Lady of the Flovvers], koje su zafvorske vlasti otkrile i uništile. Ovaj tekst je kasnije ponovo napisao po sećanju, uspeo da ga prokrijumčari izvan zalvorskih zidina i ono je sasvim slučajno dospeio do ruku Žana Koktoa i Žan Pol j Sartra koji počinju da lobiraju za njegovo oslobađanje od doživotne robije. Više od 40 intelektualaca i umetnika su uputili peticiju francuskoj vladi. Ženeov umetnički portret je najbolje oslikan u Sartrovoj studiji "Sveti Žen e"(SaintGenet],
Posle pet romana i nakon pauze od nekoliko godina, Žene se ponovo pojavljuje kao dramski pisac. Sa "Sluškinjama" (The Maids), koje su prethodile ostaiim dramama: "Crnci" (The Blacks], “Balkon" (The Balcony] i "Iza zavese" (The Screens], Žene se definitivno iskazuje kao uspešan pisac. Žene, kao i Arto je smatrao da pozorište treba da predstavlja radikalan akt, te je u tom pravcu, sa posebnom pažnjom, definisao ideje o postavci svojih komada. U vreme kada su se mnogi autori ograđivaii od "simpatija" prema svetu homoseksualizma, Žene ga otvoreno prikazuje,, bojeći ga više poetski nego sramno. Ipak, njegov osećaj solidarnosti je bio jači prema lopovima i ostalirm otpadnicima od društva. U svojim zrelim godinama Žene postaje zaštitnik "Crnih pantera" (Black Panthers] u Americi i palestinskih vojnika u Jordanu i Libanu. Njegovo poslednje delo, "Zarobljenik Ijubavi" (Prisoner of Love], napisano pred samu smrt, predstavlja svedočenje o godinama provedenim sa ovim organizacijama. 1967. godine Žene je pokušao samoubistvo zbog smrti svog Ijubavnika, ali je umro devetnaest godina kasnije, 15. apriia 1986. godine od raka, u hotelu u siromašnom, radničkom delu grada, sličnom onom gde je bio napušten 75 godina ranije. Sahranjen je u Maroku. Žene je za sobom ostavio snažne komade u kojima je dao realnu kritiku buržoaskih vrednosti.