Osam ljudi nalazi se na nenaseljenom ostrvu. Razlozi zbog kojih su se tu našli različiti su: neki su doživeli brodolom, neki su pobegli od rata, a neki od tempa života i problema koje više ne mogu da savladaju. Oni nemaju gde da se vrate, a teško im je da se na nove uslove adaptiraju. Ta neizvesnost sa kojom se suočavaju pokreće u njima različita pitanja i osećanja. Plesni komad „Ostrvo“ bavi se temom migracija, ali bez konkretnog političkog konteksta koji bi se mogao očekivati. Radnja nije smeštena ni u jedno vreme, ni u jedan prostor, niti je vezana za određenu zajednicu, kulturu ili identitet. Konfuzija i nelagoda sa kojom se likovi na početku suočavaju mogu imati neočekivano pozitivan ishod. To je ujedno i glavna dramaturška i idejna linija ovog komada - da migracija nije nužno tegoba i nesreća, niti samo napuštanje starog i prihvatanje novog, već i mogućnost pronalaženja drugačijih vrednosti i građenja boljeg, lepšeg života. Ostrvo tako ne mora biti simbol izolovanosti i usamljenosti, već mesto usporavanja, drugačijeg tempa i novog pogleda na život - distance od stvari koje nas opterećuju ili čine nesrećnim. To je simboličko, možda i utopijsko mesto spokoja kojem svi težimo.