Eksperimentalna slobodna scena, EkS-scena, 2001. –
Eksperimentalna slobodna scena ili EkS-scena bila je samoorganizirana inicijativa s otvorenim organizacijskim modelom koji je uključivao horizontalno donošenje odluka i podjelu odgovornosti. Osnovana je radi promicanja i afirmacije suvremenog plesa i drugih oblika izvedbenih umjetnosti te je razvijala projekte usmjerene na plesno obrazovanje i izgradnju veza između hrvatske plesne zajednice i europske scene. Ova inicijativa nastala je kao odgovor na nedostatak strukturiranog obrazovanja i prostora (centara, kazališta) za izvedbene umjetnosti i ples u to vrijeme, rješavajući kritičnu prazninu u tom području. Koordinacijski tim (2001.-2006.) sačinjavale su Selma Banich, Sandra Banić, Silvia Marchig, Maja Marijančić, Željka Sančanin, Zrinka Užbinec i Petra Zanki, koje su u središte svog rada dovele feminističke perspektive brige i solidarnosti. Inicijativa je imala brojne programe: Epds program (plesna edukacija i radionice), Frappe program (predavanja, projekcije i rasprave), Collegii Saltati (teorijska predavanja, projekcije i rasprave), Arp program (umjetnici u rezidenciji), Warp (večeri autorskih radova i performansa) i Triatlon (suradnički projekt Hrvatske, Francuske i Njemačke u području suvremenog plesa i kazališta pokreta), Sofa jammings (improvizacija i ples u javnim i nekazališnim prostorima), In situ (plesni i video mediji), π rooms (multimedijski projekt s predavanjima, projekcijama i improvizacijama). EkS-scena je poznata po podržavanju širokog spektra suvremenog plesnog rada kroz svoje prezentacijske formate bez obzira na estetiku. Osim toga, poticala je kontinuirani dijalog unutar plesne zajednice, pomažući u identificiranju i rješavanju njezinih potreba te promicanju plesnog aktivizma. Godine 2006., posljednjoj godini prije transformacije svojih metoda rada i organizacijske strukture, EkS-scena je uključivala 6 koordinatora programa, 13 umjetničkih organizacija/nezavisnih umjetnika i 17 pedagoga.
